”Volio bih kad bi ovi moji radovi podstakli ljude, kosmopolite da utiču da što manje bude zlih ljudi u našem rodu, što manje zla i nepravde na našoj najljepšoj planeti. Pa možda neka odatle potekne apel da ljudi moraju kao u vašem udruženju biti ljudi a ne zla braća“. Milan Pešić

 

ČOVJEK I SJENKA

Milan Pešić je sav svoj život posvetio fotografiji. U periodu 1945-2005 nizao je fotografsku nisku bisera Crne Gore i ispisao najljepšu slikovnu odu kamenim gorama. On je majstor umjetničke fotografije i prvorazredan hroničar svoga vremena koji je neumorno pleo „svoj fotografski Gorski vijenac, želeći da sačuva od zaborava, da otme od zuba vremena“.
Gotovo da nema mjesta u Crnoj Gori,  u koje za 50 godina stvaralačkog rada,  nije kročila njegova noga i vidjelo njegovo oko. Pamte ga Lovćen, Prokletije, Durmitor, Platije, Komovi, Ada, Bojana, Piva, Mratinje, Pruga, Aluminijski, Željezara…Tako je u njegovoj foto radionici nastalo na hiljade metara filmske trake, desetak kraćih i dužih filmova i preko 150 000 foto snimaka.

Pešićeve fotografije pokazuju i prikazuju ali one isijavaju i neobičnom svjetlošću i imaju „svoju unutrašnju, pešićevsku poetiku. Na crno-bijelom snimku trepere svjetlosti i sjenke, sve su boje tu zgusnute i – oko se ima čemu nadati… Tako njegov objektiv komponuje svojevrsnu likovnu simfoniju-montenigrinu. I – eto opisane i slikom opjevane Crne Gore“ (Čedo Vuković)

 

Sa Milanom Pešićem sam se družio 20 godina  a sa njegovom fotografijom puno duže. U vrijeme mog rada u Državnom arhivu Crne Gore realizujemo, kolega Mile Bakić i ja, izložbu fotografija „Crnom Gorom sa Milanom Pešićem“. Izložba putuje kroz više mjesta u Crnoj Gori i Srbiji 1994-1995. Ovu retrospektivnu izložbu fotografija Milana Pešića pokazujemo prvi put i publici u Švedskoj u okviru projekta „Raskršća“ – susret kultura, 1996 kao i dokumentarni film o Milanu Pešiću – „Čovjek i sjenka“.

Ponovo imam pred sobom Milanove fotografije. Umjetnost ili dokument? I jedno i drugo isprepleteno na jedan suptilan i poetičan način. Pusti Lisac bez igre svjetlosti i mekih prelaza na vrhovima planine te oštrih kontura u samom masivu bio bi samo jedan od mnogih planinskih vrhova koje čovjek može dokučiti okom i zabilježiti fotoaparatom.
Šta ostaje fotografu ako želi da učini svoj portre? Da trči pred objektiv sa samookidačem ili da slika svoju sjenku! Milan fotografiše svoju sjenku i to u cvijetu majčine dušice, valjda najljepšem narodnom nazivu za biljku. Ta će ga sjenka pratiti čitavoga života, što njegova što tuđa. Milana proganja potkazivački mentalitet poslušnika koje diktatorski režimi obilato reprodukuju i školuju masu da bude njihovo oruđe, pretvarajući ih u dodvorice i sluge.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Milan je  volio da druguje sa ljudima ali je imao nevolja sa neljudima. Knjiga o Milanu  nije biografska već je posvećena njegovoj fotografiji. On je njome uporno bilježio svakodnevicu i „dizanje Crne Gore iz pepela“ drugog svjetskog rata. Fotografisao je ljude težake, stočare, ribare, planince i primorce, nomade i slučajne prolaznike, puteve i bespuća Crne Gore. U svojim fotografijama on je uhvatio taj topli neponovljivi djelić života koji grije neobičnom toplinom i neprolaznošću koju imaju samo originalni ljudi i originalni krajevi.

(„Ovo je neka vrsta putovanja u prošlost najmanje državice na Balkanu. Ni manje zemlje ni većih kontrasta“ M.Pešić)

 

Knjiga o Milanu  je pokušaj de se oslika to vrijeme kojeg više nema i prvi put objave fotografije Milana Pešića na jednom mjestu a ova stranica je njena nadopuna koju postavljam u znak sjećanja na velikog fotografa.
Fotografija je prvorazredan istorijski izvor i govori kad-kad „više od hiljadu riječi“. Crnogorski fotografi su predano bilježili vrijeme i događaje u Crnoj Gori a Milan Pešić je jedan od najboljih. Zemlja koja se ne brine i ne zna ništa o svojoj prošlosti nema puteve širom otvorene u budućnost.

 

 

Sve tekstovi u knjizi bazirani su na dugim i lijepim pismima koje sam dobijao od Milana u periodu 1994 – 2004  (10 godina !), uz minimalna skraćivanja i želju da se sačuva originalnost Milanovog jezika. Koliko je izbor i posao bio težak govori podatak da je opus ovog umjetnika oko 150 000 snimaka našao mjesto u 190 stranica knjige a na ovoj stranici pokazujemo jedan dio Milanovoih fotografija i misli vezanih za  njegov život i djelo.

Milan je po svemu specifičan pa i po tome da se monografija o njegovom radu i djelu ”zgotovljuje ” gotovo 10 godina poslije njegovih velikih izložbi u Podgorici 1994 i Leksandu u Švedskoj 1996. Moglo bi se reći da je to zakašnjela monografija o njegovom djelu, koje opet svakog dana poslije njegove smrti 2009,  sve  više znači i zrači.

Milan je bio jedna velika prgava i poštena nevolja,  naročito za vlasti, jer se nije pokoravao ”praznim puvalima”, nije htio da služi i pokorava se laži. Zato je bivao proganjan i nevino suđen. Malo  je onih koji su  na našim prostorima za života doživjeli istinsko vrednovanje svoga rada i u tome  Milan nije izuzetak. Knjiga o MIlanu i filmovi su  prilog vrednovanju njegovog rada sa  nadom da će se njegovo stvaralaštvo nastaviti tumačiti i jednog dana naći na okupu.

Jovica Marčeta
Projekat „Raskršća“
Leksand – Švedska

BIOGRAFIJA
MILAN PEŠIĆ – rođen 1924. godine pod Crnom Stranom ispod Zagarača kod Danilovgrada, Crna Gora. Djetinstvo i mladost provodi u Drenovcu kod Dečana. Prve godine II svjetskog rata zatočen je u talijanskom radnom logoru, a od 1943. godine odlazi u narodnooslobodilačku borbu. Fotografijom se bavi od 1945 godine do 2009. Jedan od osnivača foto kluba ”Titograd” (1947). Bio dopisnik Filmskih novosti iz Slovenije (1950-1951). Samostalni reporter ”Pobjede” (1954-1961). Samostalni dopisnik RTB za Crnu Goru, Sanžak i Dubrovnik (1961-1987). Dobitnik više nagrada i priznanja: Dvije 13.julske nagrade (1962, 1965), Internacionalni majstor umjetničke fotografije (1971), Majstor fotografije FSJ (1993), Nagrada FSJ za životno djelo (1993). Živio posljednjih 10 godina života u bosanskom selu Čađevica kod Bijeljine, gdje je sahranjen 2009.